Nije slučajno da se Rovinj nađe na koricama svakog vodiča kroz Istru. Ovaj maleni grad ti po kvadratnom metru nudi više prizora za fotografiju nego gotovo ijedno mjesto na Mediteranu. Bilo da snimaš DSLR-om ili samo mobitelom, evo gdje uperiti objektiv — i kad.
Luka u zlatnom satu
Klasični kadar Rovinja: šarene kuće uz more koje se ogledaju u luci, ribarske barke u prvom planu i zvonik Sv. Eufemije koji se diže iznad svega. Dođi u zlatni sat (otprilike sat vremena prije zalaska) kad svjetlo pada toplo po fasadama. Najbolji kut je s južne strane rive, pogled prema sjeveru.
Krovovi odozgo
Popni se na zvonik Sv. Eufemije (košta par eura, stepenice su uske, ali isplati se svaki korak). S vrha imaš pogled u krug od 360 stupnjeva — narančasti krovovi koji se spuštaju prema moru, arhipelag u daljini, a po vedrom danu vidi se i talijanska obala. To je taj pogled iz zraka na Rovinj.
Uske uličice
Tu je čar. Ulice u starom gradu su nestvarno uske — neke jedva šire od tvojih ramena. Kaldrma pod nogama, rublje obješeno između kuća iznad glave, mačke koje spavaju na pragovima, Vespe naslonjene na stare kamene zidove. Svaki ugao je gotov kadar.
Ulice koje su najbolje za fotografiranje: Grisia (glavna ulica prema crkvi, puna galerija), Vladimira Švalbe (najuža od svih) i one bezimene uličice iza crkve s južne strane poluotoka — najautentičniji i najmanje turistički dio grada.
Detalji
Rovinj voli makro. Traži: izblijedjele škure u svim nijansama plave i zelene, lonce s cvijećem na prozorskim daskama, ručno oslikane kućne brojeve, izlizane kamene lukove, ribarske mreže koje se suše na rivi, mesingane zvekire u obliku dupina. Tekstura ovog grada je nešto posebno.
Mirnija strana
Većina fotografa nikad ne prođe dalje od luke i Grisie. Prođi pokraj crkve i spusti se niz drugu stranu poluotoka. Tu ćeš naći pravi Rovinj — babe koje razapinju rublje između kuća, ribare koji krpaju mreže, mačke posvuda. Bez turista, bez dućana, samo život. Popodnevno svjetlo s ove strane je prekrasno.
Zalazak s Mola Grande
Lukobran na južnom kraju luke (Molo Grande) mjesto je gdje se mještani svake večeri skupe gledati kako sunce zalazi. Nije nikakva tajna — svi ga znaju — ali je stvarno jedno od najljepših mjesta za zalazak na cijelom Jadranu. Silueta starog grada na užarenom nebu kadar je kojem ne treba nikakav filter.
Savjeti za fotografiranje
- Najbolje svjetlo: rano ujutro (do 9h) i zlatni sat (sat-dva prije zalaska). Podne je pretvrdo, a ulice krcate.
- Najbolje doba godine: svibanj-lipanj i rujan-listopad. Manje gužve, mekše svjetlo, grad djeluje autentičnije.
- Snimaj vertikalno. Uske ulice i visoke kuće traže portretnu orijentaciju.
- Gledaj gore i dolje. Arhitektura je iznad razine očiju, a i uzorci kaldrme pod nogama su prelijepi.
- Poštuj mještane. U starom gradu ljudi žive. Ne snimaj kroz prozore i ne zagrađuj vrata.
- Ponesi široki objektiv za uličice i telefoto za lučku panoramu iz daljine.
Ako želiš vođeni obilazak najboljih točaka u starom gradu, pogledaj naš Vodič za šetnju starim gradom.







