Krećeš od rovinjske rive prema jugu i za kojih dvadesetak minuta grad ti nestaje iza leđa, a ulaziš u tunel od primorskih borova. Stigao si na Zlatni rt — ili Punta Corrente, kako ga lokalci često zovu — šumski park od 52 hektara koji se proteže između uvala Lone i Škaraba pa sve do rtova Montauro i Punta Corrente. Obale ima oko 5 km, plaža 12,5 hektara, a s kopnene strane još i 800 metara starog suhozida. Ovo je najbliže što ćeš u Rovinju doći pravom izletu u prirodu, i sve je to — besplatno.

Kako doći

Iz starog grada kreni uz more prema jugu, prođi marinu i hotel Lone. Park počinje odmah iza uvale Lone i proteže se još nekih 2 km niz obalu. Od Trga maršala Tita je to šetnja od dvadesetak minuta, sve po ravnom.

Ako dolaziš autom, parking imaš kod Škarabe ili uvale Lone na sjevernom ulazu u park — ali u srpnju i kolovozu se pune do podneva. Više detalja u našem vodiču za snalaženje po Rovinju.

Malo povijesti

Park kakav danas vidiš zasadio je jedan čovjek. 1890. godine tršćanski industrijalac njemačkog podrijetla po imenu Georg Hütterott (1852.–1910.) — kasnije i član uprave tršćanskog brodogradilišta Stabilimento Tecnico — otkupio je četiri otočića pred obalom, a u godinama koje su uslijedile i komad kopna koji će postati ovaj park. Polako ga je pretvarao u nešto između engleskog parka i arboretuma, donoseći sa svojih putovanja egzotične vrste: himalajske cedrove, duglazije, čemprese, ginkgo bilobu pa i rijetko drveće iz Meksika, Amerike i Japana koje su mu mornari donosili. Red himalajskih cedrova (Cedrus deodara) posađen u obliku šesterokrake zvijezde, kraj livade kod Punta Correntea, i danas stoji tamo.

Hütterott je imao i veće planove. 1908. je u vlastitom izdanju tiskao brošuricu pod naslovom "Klimatsko lječilište Cap Aureo kraj Rovinja – Istra", u kojoj je razradio hotele, vile i kupališta duž Lone, Škarabe i rtova. Tajming je djelovao savršeno: pruga Beč–Pula stigla je u južnu Istru još 1876. s odvojkom prema Rovinju, a morsko klimatsko lječilište otvorilo se sjeverno od grada 1888. Ali preminuo je prerano, 1910., prije nego što je bilo što od toga izgrađeno.

Nakon dva svjetska rata i hrpe političkih previranja, ostao je samo park. 1948. proglašen je zaštićenom prirodnom rijetkošću ("jer predstavlja ljepotu i ukras ovoga kraja"), a 1961. je dobio status šumskog parka. Otada se taj status nije mijenjao. Od Hütterottovog vremena na poluotoku su ostali samo mala čuvarska kućica i stare štale — danas pretvorene u kafić.

Najbolja kupališta

Obala je ovdje ravne vapnenačke ploče i male kamene uvale, pijeska nema. U vodu se ulazi ljestvama ili se spuštaš niz stijene. More je toliko bistro da ti se vide stopala na 3 metra dubine.

• Uvala Lone — prvo kupalište na koje naiđeš iz grada. Šljunkovita, ima više ljudi zbog hotela Lone, ali dobra za brzo okupati se.
• Škaraba — odmah iza Lone. Kamene ploče, duboko more pred nogama, borova hlada iznad glave. Omiljeno lokalno mjesto za jutarnje kupanje.
• Rt Montauro ("Cap Aureo") — središnji dio. Desetci malih uvala; hodaš dok ne nađeš praznu. Ovamo bismo otišli za toplu nedjelju u kolovozu.
• Punta Corrente — južni vrh, iza šesterokrake cedrove zvijezde. Mirnije nego Montauro, savršeno za zalazak.

Uz obalu ima nekoliko plažnih barova gdje možeš uzeti piće, a na samom ulazu u park je i kafić. Svejedno ponesi vodu i nešto za prezalogajiti.

Pješke, biciklom ili oboje

Glavna obalna staza je široka, ravna i u hladu — idealna za laganu vožnju biciklom. Cijeli park možeš obići za manje od sat vremena. Iz glavne staze se odvajaju uže staze kroz borove ako tražiš više hlada ili mira; neke te odvedu gore do malih livada gdje se obitelji spuštaju na piknik.

Na Obali palih boraca kraj luke ima nekoliko mjesta gdje se iznajmljuju bicikli — hibridni i električni, po satu ili danu. S južnog kraja parka možeš nastaviti obalom prema Cuvima i Villas Rubinu, ili se zaletjeti sve do Limskog zaljeva (oko 15 km u jednom smjeru).

Što još ima unutra

Obalna strana rta Montauro je jedan dugi niz razrezane stijene — stotine metara svijetlih okomitih zidova, stoljećima vađenih za gradnju Venecije i gradova s druge strane lagune. Danas ih obožavaju penjači — vidjet ćeš klinove u kamenu, a ponekad i ekipu na užetu. I za fotke je atmosferično mjesto.

Ostalo što vrijedi potražiti:

• Šesterokraka zvijezda himalajskih cedrova na livadi pred Punta Correnteom — Hütterottov potpis.
• Stolovi i klupe za piknik razbacani po livadama (tko prvi, njegovo, nema rezervacija).
• Jedna vanjska fitness stanica i dječje igralište u parku.
• Životinje — u šumi žive srne, zečevi i fazani; pojilišta za njih postavljena su još u prvim danima parka.

Što tu raste

Zlatni rt je pola prirodna šuma, pola botanički eksperiment iz 19. stoljeća. Okosnica je autohtona: crnika (Quercus ilex) — vazdazeleni hrast koji parku daje onu duboku hladovinu u kolovozu — i crni jasen. Ispod njih rastu sve ono mediteransko grmlje koje i očekuješ uz ovu obalu: medunac, planika, lovor, mirta, tršlja, obična šimširika.

Ako si ovdje u kasnu jesen — od listopada do prosinca — obrati pažnju na planiku — istovremeno ima i plodove i cvjetove. Sitnica, ali to je jedina biljka koja se budi kad ostatak šume spava.

Onaj drugi, zasađeni dio čita se kao karta Hütterottovih putovanja. Uz glavne staze redaju se četiri vrste borova — alepski, kalabrijski, primorski i pinjol — a upravo pinjol (Pinus pinea) daje parku onaj prepoznatljiv drvored s krošnjama poput kišobrana. Pokraj njih rastu egzotični čempresi (Cupressus sempervirens), duglazije i ginkgo biloba, koji često zovu živim fosilom. Šesterokraka zvijezda od himalajskih cedrova (Cedrus deodara) stoji na livadi pred samim vrhom Punta Correntea.

Oko 20.000 m² parka je popločano za šetnju, a još 5.000 m² su mekše šumske staze — tako da hlada ima i kad voziš bicikl, i kad trčiš, i kad samo polako šetaš.

Kad doći

• Lipanj i rujan su idealni — more je toplo, staze prazne, dan dug.
• Srpanj–kolovoz je krcato — većina kupača ide baš ovim pravcem, kroz Punta Corrente i dalje prema Cuvima, Villas Rubinu, Polariju i Vestaru. Domaći dolaze u sedam ujutro ili iza šest navečer.
• Izvan sezone (listopad–svibanj) park je otvoren i prekrasan, samo ponesi nešto toplije na sebe. Mi tu biciklamo cijele godine.
• Izlazak i zalazak sunca pogađaju različite strane poluotoka — izlazak nad Montaurom, zalazak s vrha Punta Correntea.

Lokalni savjet

Preskoči prve dvije uvale iza Lone — tu je najgušće jer se ljudi zaustave na prvoj vodi koju vide. Prošetaj još desetak minuta dublje među borove i gužva se prorijedi za kojih 80%. Najbolje uvale nemaju table.

Praktični savjeti

• Ulaz: Besplatan, otvoreno 24/7 tijekom cijele godine.
• Nakon zalaska: U parku nema rasvjete — čim sunce padne, staze kroz šumu brzo postanu mrkli mrak. Ponesi čeonu lampu ili upali svjetlo na mobitelu, i zapamti put kojim si ušao. Ljudi se često zadrže na stijenama dok gledaju zalazak, pa tek onda skuže da je povratak kroz borove potpuno crn. Nemoj isprobavati nove prečice po mraku.
• Sanitarni čvor: Javni WC je kod ulaza Škaraba; i plažni bar na rtu nasuprot Sv. Andrije ima pravi. Ostali plažni barovi u parku (barem četiri duž obale) rade s kemijskim WC-ima. Plus plažni bar hotela Lone i kafić na ulazu u park.
• Psi: Dopušteni su, ali na povodcu. Uz obalu ima nekoliko plaža za pse — potraži table.
• Obuća: Sandale za more pomažu na kamenitim ulazima. Tenisice za staze.
• Vrijeme: Računaj najmanje 2–3 sata; cijeli dan ako kombiniraš bicikl, kupanje i piknik.

Ako imaš samo jedno jutro u Rovinju i više te vuče priroda nego spomenici — dođi ovamo. Ukombiniraj s kupanjem, kavom kod ulaza u park i povratkom kroz stari grad u zlatno doba dana. Fantastičan, opuštajući dan.

Tražiš još kupališta? Pogledaj naš lokalni vodič kroz najbolje rovinjske plaže i cijeli popis plaža.