Stari grad Rovinja smjestio se na malom poluotoku koji je nekad bio otok (s kopnom je spojen 1763.). Od kraja do kraja prošećeš ga za dvadesetak minuta, ali nemoj žuriti. Draž je upravo u tome da se izgubiš u uskim uličicama, naletiš na neki sićušni trg i otkriješ vidikovce za koje nisi ni znao da postoje.
Polazište: luka
Kreni s glavne rive (Obala Pina Budicina). To je onaj razglednički prizor — šarene kuće uz more, ribarske barke koje se njišu u luci i crkva sv. Eufemije koja se uzdiže nad svime. Jutarnja tržnica je na trgu odmah iza rive — dođi rano ako želiš najbolje domaće voće i povrće, sir i maslinovo ulje.
Balbijev luk
Glavni ulaz u stari grad. Podignut je 1680. na mjestu nekadašnjih gradskih vrata. Na vrhu je mletački lav (pogledaj gore), a s unutarnje strane turska glava — tipičan mletački znak pobjede. Prođeš ispod luka i eto te u srcu staroga grada.
Ulica Grisia
Glavna ulica koja se penje prema crkvi. U kolovozu se pretvara u galeriju na otvorenom tijekom likovne manifestacije Grisia — jedne od najstarijih rovinjskih tradicija. Inače je puna galerija i rukotvornih dućančića. Uspon je strm — odlična vježba za listove.
Crkva sv. Eufemije
Zaštitni znak grada. Najviša građevina u Istri, sa zvonikom od 61 metra građenim po uzoru na onaj sv. Marka u Veneciji. Popni se gore (malo je avantura — stube su stare i uske), pogled je najljepši u cijelom Rovinju. Po vedrom vremenu vidi se i talijanska obala. Sama crkva je barokna, iz 18. stoljeća, a u njoj se čuva sarkofag sv. Eufemije.
Savjet: dođi u suton. Pogled s crkvenog platoa na arhipelag nema premca.
Iza crkve — mirna strana
Većina turista dođe do crkve i vrati se istim putem. Ti nemoj. Nastavi iza crkve na drugu stranu poluotoka i tumaraj. Skreni u bilo koju uličicu, namjerno se izgubi — uličice su nevjerojatno uske, neke jedva široke koliko su ti ramena, a iza svakog ugla čeka te slikoviti kutak, zanimljivo pročelje ili detalj koji s glavnih prolaza ne bi nikad ugledao. Traži male prolaze između kuća (zovu se "portici") koji uokviruju more.
Šetnica uz more
Nastavi južnom stranom poluotoka tik uz vodu. Kamenita mjesta gdje se domaći kupaju, balkončići koji vise nad morem i pogled preko kanala na otok sv. Katarine. Ova staza se spaja sa šumom koja vodi prema jugu, u smjeru plaža.
Ulica Vladimira Švalbe
Strmi uspon prema crkvi. Dobar primjer kako je ovaj otočni grad posložen — kuće jedna uz drugu, ulice taman onoliko široke koliko su morale biti. Rovinj je do 1763. bio otok, pa je prostor bio dragocjen: gradilo se u visinu, ne u širinu. Vrijedi se popeti zbog samog osjećaja, i zato što gotovo svaki korak uokviruje drugačiji pogled.
Kuća o batani
Mali muzej posvećen batani, tradicionalnoj rovinjskoj ribarskoj barki ravnog dna. Lijep uvid u ribarsku baštinu grada. Organiziraju i večernje "batana događaje" na rivi, uz klapsku glazbu i domaću hranu.
Pogled iz parka Škaraba
Južno od staroga grada, odmah iza marine. Parkić na stijenama s klasičnim pogledom natrag na siluetu staroga grada. Tu domaći dolaze na večernje kupanje i gledanje kako sunce zalazi iza staroga grada. Ponesi pivo.
Savjeti za šetnju starim gradom
- Obuj udobne cipele. Svuda je kamen. Japanke i štikle — loša ideja.
- Dođi rano ili kasno. Ulice su čarobne ujutro prije gužve i u zlatnom satu pred zalazak.
- Izgubi se namjerno. Spremi mobitel i samo lutaj. Iza svakog ugla te nešto čeka — dvorište, mačka koja spava u vežama, pogled koji nisi očekivao.
- Gledaj gore. Arhitektura je iznad razine očiju — uklesani kamen, mletački prozori, balkoni puni cvijeća.
- Južna strana (iza crkve) je najautentičniji dio. Većina turista je uopće ne vidi.







